Dane Komljen

 

Noć je prostor

 

***

da
li bi
smio reći
da postoji
višak vjetra?


***

unutrašnji vazduh
se izliva
iz svijeta
u mene

     naučiti disati noću

naučiti spavati danju


***

noć
razvrstava
drugačiju svjetlost

      u kojoj,
      i dalje,
      samoća nije moguća


***

jedna ruka se podiže

podignuta šaka se nakrivi
pogled, okret i korak

tako tijelo
kaže: zbogom


***

polovina kreveta
je mogućnost

da li
se
sjećaš?


***

neko od nas dvoje
izgovara:
sva sva imena
sva sva njihova imena


***

pokušaj
brisanja
pokušaja

možda si ti spreman
da se pustiš


***

sjećanje na tebe
nosim
mirišući sobom

tijelo briše
pokretom
koji je učen godinama


***

dvije kičme

sapun,
meso dana,
ako dan nije pas


***

jastuk,
kamen
po kome prosipam krv

jastuk,
štit
kojim se branim od životinje

jastuk,
mapa
koja me vodi nedaleko od tebe

jastuk,
zajedničko mjesto


***

beskorisno dozivanje

      linije su dovoljne


***

list, list

      tijela su i dalje tu

po tijelima su
ispisana imena

      tvoja ruka
      ne luta daleko od tebe


***

presaviti ugao
stranice, ponoviti
rečenicu

      saznati,
      pored jezera,
      mjesto gdje ljude ubijaju drugi ljudi

zaboraviti
miris


***

kamenje, vjetrovi i praznina

      stvari, vazduh i toplota


***

ti plivaš,
dvije niti,
u vodi koja ne poznaje tok


***

noć
je prostor

umorni i nespremni za sebe

 

Dane Komljen je rođen 1986. godine u Jugoslaviji. Objavio je knjigu poezije Ubica zečeva (Brankova nagrada, 2008). Tekstove objavljivao u Sarajevskim sveskama, Književnosti i Trećem trgu.